Ime je dobila po poznatom njemačkom botaničaru Gottlieb Kölreuter. Ime paniculata sugerira na metličast cvat. Naziv bipinnata upućuje na nasuprotne neparno peraste, sastavljene listove (nalik na perje). Porijeklom je iz istočne Azije. Često se naziva i lampion drvo. Kolokvijalni nazivi još su kajlaterija, koletrija...

Kelreurerija je listopadno, cvatuće stablo porijeklom iz Kine i Koreje. Raste kao manje stablo do 10 metara uvis. K. bipinnata izraste nešto više (15m)  i raste brže od K. panniculata. Tvori bogatu i gustu krošnju koja je ljeti prekrivena žutim metličastim cvjetovima. Listovi su naizmjenični, neparno perasti sastavljeni od 7-15 nazubljenih lisaka. U jesen poprimaju bakreno crvenu boju. Cvijet kelreuterije je žuta metlica koju pčele često i rado posjećuju. Krajem ljeta koelreuteria formira plod tobolac. Tobolac je atraktivne crvenkaste boje. K. bipinnata ima skroz crvene plodove. Upravo ti kontrasti boja zanimljivi su hortikulturistima, pa  ovu medonosnu biljku sade po zelenim javnim površinama. Tobolci ostaju visjeti na stablu za vrijeme zimskih mjeseci pa je atraktivna i zimi.  U svakom plodu formiraju se 3 sjemenke. U svijetu medonosnog bilja koelreuteria slovi kao najstabilniji medonoša. Uporno medi i daje pelud čak i za vrijeme najvećih ljetnih suša. 

Najviše se sadi u drvorede ili kao soliterno stablo u hortikulturalne svrhe. Interesantno je u svim godišnjim dobima, a naročito ljeti tokom cvatnje. Rado ju sade pčelari jer pčele sa kelreuterije sakupe mnogo meda i peluda. Smatra se najzahvalnijom medonosnom vrstom uopće. Sjemenke su jestive. U nekim dijelovima svijeta sjemenke se prže i dodaju hrani