Evodija

Euodia danielli

Tetradium danielli

ETIMOLOGIJA

Naziv "evodija" potječe od grče riječi "euodia" što znači sladak miris. Upotrebljava se nekoliko taksonomskih naziva za evodiju: Euodia danielli, Euodia hupehensis, Tetradium danielli, Tetradium hupehensis. U našem su jeziku još udomaćeni sinonimi korejski bagrem, pčelinje drvo, evodia.

KARAKTERISTIKE EVODIJE

Evodija je manje stablo ili grm porijeklom iz Kine i Koreje. Spada u kategoriju cvatućeg medonosnog drveća. U svom prirodnom staništu drvo evodije naraste do 20 m u visinu. U našem klimatskom pojasu stablo evodije obično izraste 6-7 m i moguće ga je oblikovati u efektan cvatući grm. Listovi evodije su složeni, neparno perasti i nalaze se na crvenkastim peteljkama. Tamnozeleni su i masni, a peteljke evodije vrlo lako pucaju. Prilikom pucanja ili drobljenja listova oslobađa se neugodan miris karakterističan za porodicu Rutaceae. Na taj način se evodija brani od stoke i šumskih životinja koje bi ju mogle oštetiti hraneći se. Cvijet evodije je dvospolan, sitan, bijele boje i sastavljen u cvat koji se također nalazi na peteljkama crvenkaste boje. Cvatnja evodije obično započne drugom polovicom 7. mjeseca a završava početkom 8. Slatkasti miris evodije privlači mnoge kukce oprašivače. Evodija je zato možda najbolje medonosno bilje na svijetu.Nakon oplodnje formiraju se sitne crne sjemenke koje ostaju visiti u tobolcima tijekom ziskih mjeseci.

UZGOJ EVODIJE

Evodija je biljka sunčanih terena sa blagom zimom. Treba izbjegavati sadnju na sjenovitom terenu; najjače lučenje nektara evodije očekujemo ako je okupana suncem. Optimalni pH tla za sadnju evodije je između 5,7 i 6,5. U pogledu zaslanjenosti tla evodija spada u vrlo osjetljive vrste i ne podnosi EC viši od 1,7 mS/cm. To u praksi znači da će prekomjerna prihrana evodije rezultirati trajnim oštećenjem, možda i venućem. Teren za uzgoj evodije biramo na južnim i jugozapadnim ekspozicijama sa blagim padom. Izbjegavati treba naplavne terene i teška glinasta tla. Evodija je osjetljiva na trulež korijena i trulež korjenova vrata, stoga se preporuča sadnja na lakšim, prozračnim tlima pjeskovite teksture. Sadnice evodije iz našeg uzgoja bez problema podnose zimske temperature od -23°C. Rezultat je to višegodišnje selekcije iz odabranih matičnih stabala SZ Hrvatske. Ponekad se desi da neki dijelovi biljke ne odrvene na jesen te se u tom slučaju ti dijelovi smrznu. Na proljeće će sadnica potjerati iz spavajućih pupova i vrlo će brzo nadoknaditi štetu. To se može spriječiti na način da se ne pretjeruje sa unosom dušika u tlo, dok se kemijske metode prisilnog dozrijevanja preporučuju samo rasadničarima. Trogodišnje i višegodišnje sadnice evodije ne pokazuju tendenciju smrzavanja, dok mlađe sadnice moramo skloniti u zaštićeni prostor tijekom zime.

PODIZANJE PLANTAŽE EVODIJE

Nasad evodije ne smije biti pregust. Optimalni sklopovi su 4x5 ili 5x5 m čime osiguravamo optimalnu insolaciju stabla kao preduvjet za stvaranje cvjetova. Ukoliko se odlučujemo na međuusjev, onda je potrebno proširiti sklop na 8x5 ili više ovisno o vrsti međuusjeva, mehanizaciji i sl. Sade se isključivo trogodišnje i četverogodišnje sadnice evodije zbog smanjenja rizika od promrzavanja. Ako se odlučimo na sadnju sadnica golog korijena, sadnju valja obaviti za vrijeme mirovanja vegetacije (kasna jesen prije pojave mraza ili rano proljeće). Kontejnirane sadnice evodije možemo saditi bilo kad osim kad je tlo smrznuto. Sadnja evodije nije komlicirana. Nakon odabira terena potrebno je isti iskolčiti, a zatim pripremiti rupe za sadnju. Za sigurnu sadnju evodije potrebno je napraviti rupe minimalnih dimenzija 50x50x50 cm. Pritom treba odvojiti površinski sloj zemlje od dubinskog sloja. Na dno jame potrebno je staviti stajski gnoj i izmiješati ga sa zemljom iz površinskog sloja. Obično je dovoljno 1 kg organskog gnojiva po stablu evodije i 200-300 g mineralnog formulacije 7-20-30, 7-14-21 i slično. Mineralna gnojiva s višim udjelom fosfora stimuliraju rast korijena. Korijen evodije je vrlo plitak. To znači da posađeno stablo treba fisirati i privezati za neki stup ili kolac da ne strada od naleta vjetra. Poželjno je sadnicu zaliti sa 5-10 litara vode.

CVATNJA I MEDENJE EVODIJE

Evodija je izuzetno medonosno drvo, cvate već u svojoj četvrtoj sezoni. Moguće je da cvate i prije, ali se ne preporuča. Cvate blijedožutim cvjetićima nalik na bazgu. Evodija luči obilje nektara visoke kakvoće. Isto tako daje peludi u izobilju. Pčele na cvat evodije privlači specifičan miris dobro poznat pčelarima i vrtlarima. Po tom je mirisu i evodija dobila ime (grč. euodia - slatkasti miris). Spada u stabilne medonoše. U petoj vegetaciji već obilno cvate i od onda cvate svake naredne sezone ukoliko ne dođe do elementarne nepogode. Primjećeno je da čak ni nakon silovitih pljuskova nektar evodije ne gubi na svojstvu, iako je cvat uzdignut uspravno. Pčele ga naprosto obožavaju i nerijetko su dnevni prinosi višiod 3 kg po košnici. S jednog hektara evodije pčele prosječno mogu sakupiti 400-500 kg meda. Med je jakog mirisa i crvenkaste boje. Vrlo teško kristalizira i spada među najkvalitetnije medove svijeta.

UPOTREBA EVODIJE

Najčešće se evodija sadi kao soliterno stablo na javnim prostorima ili okućnicama zbog svojih dekorativnih cvjetova ljeti. Zadnjih petnaestak godina sadi se i na proizvodnim parcelama blizu pčelinjaka ili u samom stacionarnom pčelinjaku kao medonosno drvo. Posljednjih godina neke države EU potiču sadnju evodije i sličnih vrsta forsirajući sadnju na javne gradske površine te dijeljenjem sadnica pojedincima iako i nisu pčelari. Od sveg medonosnog drveća smatra se da evodija ima najveći potencijal.