Naziv Cercis potječe od grčke riječi kerkis - alatu koji je u prošlosti bio važan za rad na tkalačkom stroju. Siliqua upućuje da se radi o biljci koja proizvodi mahune. Rasprostranjen je u južnoj Europi i zapadnoj Aziji.Porijeklo vrste C. canadensis je Kanada i sjever SAD-a, dok je C. chinensis porijeklom iz Kine. Prema narodnom vjerovanju Juda se objesio za ovo stablo u noći kad je izdao Isusa Krista, pa mu otud i ime. Naziva se još i judić, kanadski judić ili kineski judić, smrljika ili morska smrljika.

Judino drvo je listopadno stablo ili grm iz porodice mahunarki. Stablo je okrugle, dobro razgranate krošnje i naraste do 8 m. Kineski i kanadski rođak naraste nešto više i brže izraste do ciljane visine. Listovi su naizmjenični, jednostavni,  bubrežasti, pri osnovi srcoliki širine do 10 cm. Listovi kanadskog judića su nešto veći.  Listovi judinog drva su tamno zeleni a na naličju svijetlo sivi. Judić cvate prije listanja ružičastim (neki kultivari bijelim ili rozim) atraktivnim cvjetovima skupljenim u grozdaste cvatove. Cvijet judinog drva najčešće izbija iz pupova na prošlogodišnjim granama, iako može i iz starog debla.  Cvatnja počinje već u ožujku. Plodovi su viseće smeđe mahune koje sadrže 4-10 sjemenih zametaka. Mahune sazrijevaju u jesen, a često znaju visjeti sa stabla tokom zime. 

Judino drvo razmnožava se sjemenom. Možemo izabrati najljepše stablo u parku i sa njega pokupiti sjeme, budući da ga ima u izobilju. Sjeme ima tvrdu ovojnicu i bez pripreme uporabna vrijednost sjemena pada na 10% i  niže. Najjednostavnija metoda je potapanje sjemena u vruću (ali ne kipuću) vodu i pustiti  sjeme u posudi 24 sata. Taj postupak poželjno je ponavljati 2-3 puta i svaki put dozirati vodu na višoj temperaturi. Sjeme koje nije nabubrilo treba odstraniti, a nabubreno sjeme treba staviti u mješavinu treseta, pijeska i nekog inertnog materijala (vermikulit, perlit) i staviti u hladnjak na najmanje 8 tjedana.  U proljeće sjemenke pažljivo posijemo u rasadničarke lončiće ispunjene supstratom za klijanje. U narednoj sezoni presadnicu treba pripremiti za uzgoj na otvorenom na način da ju redovno (2-3 puta) presađujemo u sve veće lonce.  Kad sadnica dostigne visinu od 130 cm i debljinu olovke spremna je za sadnju na otvoreno na unaprijed pripremljeno tlo ("školovanje sadnica"). Cercis nije izbirljiv u pogledu zemljišta - izvrsno napreduje na skromnim pijescima kao i na teškim glinama, ali je potrebna redovna prihrana željezom. Jako je osjetljiv na pomanjkanje mobilnog željeza u tlu i na najmanji nedostatak pokazuje znakove kloroze. Judino drvo voli toplije podneblje, dok kineska i kanadska varijanta podnosi niže temperature. Trenutno postoji preko 30 vrsta, podvrsta i kultivara judića, a uglavnom se međusobno razlikuju po boji i veličini cvijeta.

Cercis je zbog svoje rane i atraktivne cvatnje čest gost u našim parkovima. Judino drvo nije baš visoko i pogodno je za rez pa služi kao uočljiv element u mješovitim lijehama ili kao soliter pri okućnicama. Cercis cvjeta od ožujka do svibnja prije listanja. Pčelama daje dosta nektara i nešto peluda.