Japanska sofora

Sophora japonica
japanska sofora.JPG

ETIMOLOGIJA

Porijeklo riječi "sofora" je iz arapskog "sufayra" što znači stablo mahunarke. Naziv "japonica" sugerira da je porijeklo ove vrste iz Japana. Međutim ni jedna ni druga tvrdnja nije sasvim točna. Iako je plod ove vrste mahuna i spada u red mahunarki (Fabales), sofora  je po nečemu  izuzetak. Naime, svojstvo svih mahunarki je da fiksiraju atmosferski dušik pomoću simbiotskih bakterija na korijenu. Kod sofore to nije slučaj. Nadalje, sigurno se zna da je biljka introducirana u Europu iz Kine oko 1750 godine. Danas je sve češći naziv za soforu Styphnolobium japonicum. Naziva se još i Japanski bagrem.

sofora opg glumpak.jpg

KARAKTERISTIKE SOFORE

Japanska sofora je brzorastuće listopadno stablo iz porodice mahunarki. Medonosno je drvo, naraste do 25 m u visinu tvoreći gustu grošnju otpornu na rez. List sofore je sastavljen, neparno perast i podsjeća na listove bagrema. Sasatavljen je od 7-17 nasuprotnih listića. Cvjetovi sofore su bijeli i mirisni skupljeni u metličaste cvatove. Cvijet sofore otvara se krajem 7. i u 8. mjesecu. Spada u vrlo dobre medonosne biljke, osim nektara daje i cvjetni prah.  Plod sofore je mahuna koja sadrži 3-7 sjemenki.

20181023_163359.jpg

UZGOJ SOFORE

Iako se sofora relativno lako uzgaja iz sjemena, ta je metoda danas napuštena. Uobičajeno je ukorjenjivanje zrelih i poluzrelih reznica sofore uzetih sa matičnog stabla. Razlog tome je što klijanci sofore vrlo kasno ulaze u fazu cvjetanja. Ponekad je potrebno 30 i više godina. Ukoliko uzimamo reznice sa odraslog stabla sofore, to vrijeme je moguće prepoloviti. Tolerira niske temperature do -25°C, ali kao mlada može promrznuti. Sofora nije zahtjevna u pogledu tla. Najbolje uspijeva na dubokim, plodnim i dreniranim tlima, ali uspijeva i na siromašnijim, suhim, pa čak i naplavnim terenima.  Sofora ne zahtijeva posebnu njegu. Najčešće bolesti sofore su rak kore kojeg urokuje Fusarium lateritium i sušenje mladih grančica kojeg uzrokuje Diplodia sophorae. U oba slučaja bolest je akutnog karaktera i nema mjesta panici.

UPOTREBA SOFORE

sofora cvijet.jpg

Sofora se  u Europi najčešće koristi u hortikulturi, kao parkovna i perivojna vrsta. Jako dobro podnosi gradske uvijete i otporna je na rez. Neizostavan je dio svakog stacionarnog pčelinjaka. Osim što proizvodi obilje nektara za pčele i bumbare, ona daje i debelu hladovinu. U Azijskim zemljama od sofore se proizvode razni kardiovaskularni ljekovi. Spada u top 50 biljaka kineske tradicionalne medicine. 

CVATNJA I MEDENJE SOFORE

FxX5cZUEw69mxEJoGSVeLisT6Gqrsz4yGJJCKb2J

Sofora je idealna vrsta za ljetne mjesece.  Stabilni je medonoša; cvjeta i proizvodi nektar u najekstremnijim uvijetima.  Cvjetovi sofore su blijedo žuti i prekrivaju cijelu krošnju. Potpuno razvijeno stablo cvate tri tjedna početkom 8. mjeseca. Prinosi meda od sofore mogu biti preko 300 kg po hektaru.  Nektar sofore je među najkvalitetnijima; bogat je ugljikohidratima i mineralima. Nektar je gotovo u potpunosti iskoristiv budući da su za vrijeme cvatnje dani dugi a vrijeme stabilno. Vrlo je bitna činjenica da sofora cvate u bezpašnom razdoblju tako da prisustvo sofore na pčelinjaku stimulira pčelu na rad (podizanje radnog elana).  Za med od sofore se vjeruje da je ljekovit i u nekim državama dalekog istoka se prepisuje  bolesnicima koji boluju od bolesti srca i krvnih žila.