Porijeklo riječi "sofora" je iz arapskog "sufayra" što znači stablo mahunarke. Naziv "japonica" sugerira da je porijeklo ove vrste iz Japana. Međutim ni jedna ni druga tvrdnja nije sasvim točna. Iako je plod ove vrste mahuna i spada u red mahunarki (Fabales), sofora  je po nečemu  izuzetak. Naime, svojstvo svih mahunarki je da fiksiraju atmosferski dušik pomoću simbiotskih bakterija na korijenu. Kod sofore to nije slučaj. Nadalje, sigurno se zna da je biljka introducirana u Europu iz Kine oko 1750 godine. Danas je sve češći naziv za soforu Styphnolobium japonicum. Naziva se još i Japanski bagrem.

Japanska sofora je brzorastuće listopadno stablo iz porodice mahunarki. Medonosno je drvo, naraste do 25 m u visinu tvoreći gustu grošnju otpornu na rez. List sofore je sastavljen, neparno perast i podsjeća na listove bagrema. Sasatavljen je od 7-17 nasuprotnih listića. Cvjetovi sofore su bijeli i mirisni skupljeni u metličaste cvatove. Cvijet sofore otvara se krajem 7. i u 8. mjesecu. Spada u vrlo dobre medonosne biljke, osim nektara daje i cvjetni prah.  Plod sofore je mahuna koja sadrži 3-7 sjemenki.

Iako se sofora relativno lako uzgaja iz sjemena, ta je metoda danas napuštena. Uobičajeno je ukorjenjivanje zrelih i poluzrelih reznica sofore uzetih sa matičnog stabla. Razlog tome je što klijanci sofore vrlo kasno ulaze u fazu cvjetanja. Ponekad je potrebno 30 i više godina. Ukoliko uzimamo reznice sa odraslog stabla sofore, to vrijeme je moguće prepoloviti. Tolerira niske temperature do -25°C, ali kao mlada može promrznuti. Sofora nije zahtjevna u pogledu tla. Najbolje uspijeva na dubokim, plodnim i dreniranim tlima, ali uspijeva i na siromašnijim, suhim, pa čak i naplavnim terenima.  Sofora ne zahtijeva posebnu njegu. Najčešće bolesti sofore su rak kore kojeg urokuje Fusarium lateritium i sušenje mladih grančica kojeg uzrokuje Diplodia sophorae. U oba slučaja bolest je akutnog karaktera i nema mjesta panici.